|
AŠOVI I LJUDI  Specnaz vojnik spašava dete u Beslanu Svaki pešadinac u ruskoj vojsci sa sobom nosi mali ašov. Kada mu je naređeno zaustavljanje, momentalno zaleže i počinje da kopa rov pored sebe. Za tri minuta ukopaće se makar 15cm, taman toliko da može da se pruži bezbedno dok ga meci preleću. Zemlja koju je iskopao nagomilana je ispred kao mali grudobran koji predstavlja odatnu zaštitu. Ako je dovoljno ukopan, i tenk pređe preko njega, borac ima 50% više šanse da prođe nepovređen. Svakog momenta mogu da narede pokret, i on će skočiti uz glasan povik i krenuti napred. Ukoliko naredba ne usledi, on će kopati sve dublje i dublje. Na početku rov će biti za ležeći položaj. Nešto kasnije za klečeći, a još kasnije kada bude bio 110 cm dubok za stojeći položaj. Zemlja koju je iskopao i nagomilao ispred, zaštitiće vojnika od metaka i šrapnela. U odsustvu drugih naređenja, on nastavlja da radi na svom rovu. Počinje sa kamuflažom. Zatim počinje da kopa rov da se poveže sa saborcem sa leve strane.1) Uvek kopa sa desna na levo, i već za nekoliko sati vojnici će biti ukopani u sistem povezanih rovova. Rovovski sistemi vodova se zatim povezuju sa drugim vodovima. Sređuju se komunikacioni rovovi, komandni rov, poboljšava se kamuflaža i ojačavaju rovovi... I odjednom naređenje za napad! Vojnik napušta rov i kreće napred vičući koliko ga grlo posluži.
Pešadinci koriste isti taj ašov za sahranjivanje svojih palih drugova. Kada nema sekiru, vojnik koristi ašovče da rasparča hleb koji je smrznut kao granit. Koristi ga dok vesla niz reku na telegrafskom stubu pod neprijateljskom vatrom. A kada stigne naređenje "Stoj!", ponovo ga koristi da oko sebe sagradi neprobojnu utvrdu. On zna kako da kopa efikasno i kako da napravi utvrdu baš onako kako treba. Ašovče nije samo alat za kopanje. Njega pešadinac koristi i za merenje. Ašov je 50cm dug, sečivo je 15cm široko i 18cm dugačko. Dva ašova su metar. Sa ovakvim razmernikom vojnik može da izmeri sve što mu je potrebno.  Pešadijsko ašovče nema zglob za preklapanje Ono mora biti jedinstven, monolitan, objekat. Sve tri ivice su mu naoštrene kao nož. Ofarbano je zelenom (ili crnom) mat bojom da ne bi reflektovalo sunčeve zrake. Ovakvo ašovče je garant "postojanosti" pešadinaca na nekom terenu. Jednostavnim sredstvom oni se ukopavaju i utvrđuju brzo, tako da dugo vremena postaje praktično nemoguće isterati ih odatle bez obzira koliko moderna sredstva se koriste protiv njih. 2) Ipak ovaj tekst ne govori o pešadiji, već o vojnicima koji pripadaju drugim jedinicama, Specnaz. Ovi vojnici se nikada ne ukopavaju; u stvari oni nikada ne zauzimaju odbrambene pozicije. Oni napadaju neprijatelja, i ukoliko naiđu na nadmoćan otpor, nestaju brzo kao što su se i pojavili da bi ponovo napali u vreme i na mestu koje neprijatelj najmanje očekuje  Video: Usporena demonstracija rada sa asovom u Ruskom Sistemu Iznenađujuće je to što pripatnici Specnaz ipak male pešadijske ašove. Šta će im? Praktično je nemoguće opisati rečima kako ih oni koriste. Stvarno bi trebalo to da vidite pa da vam bude jasno. U rukama specijalca, ašovče postaje opasno nečujno oružje, i oni imaju mnogo više treninga u rukovanju njime od običnih pešadinaca. Prva stvar koju uvežbavaju je preciznost. Treniraju cepkanje drveta da steknu osećaj, a zatim i da odrube vrh flaše a da ostatak flaše ostane ceo i na mestu. Uče bukvalno da vole svoj ašov i da veruju njegovoj preciznosti. Da to nauči, pripadnik Specnaz stavlja ruku na deblo drveta, raširi prste i drugom rukom zamahne i zabode ašov u drvo. Kada jednom nauči da koristi ašovče kao sekiru, prelazi na komplikovaniju obuku. Mali ašov se koristi u borbi za odbranu od napada bajonetom i nožem na početku obuke, a kasnije i od napada ašovom. Vojnik naoružan samo ašovom se zatvara u zamračenu sobu sa agresivnom psom, što predstavlja test. Na kraju, vojnik se obučava da precizno baca ašov i koristi ga kao što bi koristio borbenu sekiru ili sablju. Specnaz ašov je savršeno oružje za bacanje, perfektno izbalansiran objekat, čija se 32cm duga drška koristi kao poluga za izbačaj. Pri okretanju u letu ona mu daje preciznost i zamah. Sve zajedno, ova mala alatka postaje zastrašujuće oružje. Kada se zakuca u drvo, nije ga lako iščupati. Još je gore kada sleti na nečiju lobanju. Kako Specnaz napada neprijatelja sa leđa pre nego "licem u lice", neprijatelj ni ne zna šta doleće pre nego što bude pogođen u potiljak ili među plećke.
Specnaz vojnik voli svoj ašov. Oslanja se na njegovu preciznost i pouzdanost više nego na automat Kalašnjikov. Interesantan je jedan psihološki detalj koji je zapažen kroz iskustvo. Naime, pri sustretu dva vojnika, ako jedan pripuca na drugog, onaj drugi refleksno odgovara vatrom. Ali ukoliko prvi fijukne ašovče, drugi refleksno odbaci pušku i odskoči u stranu. Čudan mehanizam, koji je eksploatisan od strane Specnaz koji su inače poznati kao odlično obučeni za blisku borbu (hand to hand). Bazirano na odeljku knjige Viktova Suvorova Prevod Miloš Malić, klub Hrast 1) Pod pretpostavkom da poslednji vojnik sa leve strane nije retardiran pa počne da kopa na levu stranu gde nema nikoga sa kime bi se povezao, on će po završetku svog rova biti zadužen za osmatranje, ili će pomoći saborcu koji mu se kopajući približava sa desne strane. Tip: isplati se biti poslednji ili pretposlednji sa leve strane. Prim. prev.2) Stara vojna doktrina, da teren nije osvojen do god se pešadinac na njemu nije ukopao važi i danas. I posle dejstva avijacije i artiljerije ili akcija čišćenja koje spovode specijalci, teren sve jedno nije osvojen do god ga pešadinci ne zauzmu.
|